Nisko energetske i pasivne kuće
U većini domaćinstava, računi za potrošnju energije već predstavljaju značajan dio mjesečnih izdataka, a vjerojatno je da će se taj udio i povećati uslijed stalnog rasta cijena plina i nafte. Godišnja potrošnja topline ovisi o brojnim čimbenicima, uključujući vrstu i starost vašeg doma, kakvoću izolacije vaše zgrade, kao i vaše navike u smislu potrošnje energije. Znajući da odgovarajući pristup grijanju i ventilaciji može dovesti do financijskih ušteda kao i do uštede energije, ova brošura daje vam detaljnijiji uvid u opća načela grijanja vašeg doma.
Potrošnja energije u kućanstvu može se izraziti na različite načine. Najčešće se navodi brojka kojom se izražava godišnja toplinska potreba grijanja, koja pokazuje koliko energije je potrebno da učinite svoj dom toplim (u pravilu najmanje 19° C). Ona se mjeri u kWh/m²a (kilovatsati po četvornom metru godišnje). Ova vrijednost ima relativno širok raspon: najučinkovitijim tzv. pasivnim kućama potrebno je samo 10 do 15 kWh/m²a, dok starim zgradama bez izolacije može trebati čak 400 kWh/m²a ili više. Da biste lakše shvatili ove brojke, trebate znati da 10 kWh/m²a znači da vam je za zagrijavanje jednog četvornog metra svoga doma potrebna jedna litra loživog ulja. je površina vašeg doma 100 m² i živite u učinkovitoj pasivnoj kući, za njeno zagrijavanje trebat će vam 100 litara loživog ulja. Ako živite u staroj, loše izoliranoj zgradi s godišnjom toplinskom potrebom grijanja od 300 kWh/m²a, trebat će vam oko 3.000 litara loživog ulja. Ako pretpostavimo da je cijena loživog ulja 70 eura na 100 litara, usporedbom pasivne kuće i stare zgrade dobivamo znatnu razliku od 2.000 EUR godišnje.
Potrošnja energije zgrade može se izraziti i kroz primarnu energiju, zračunatu u kWh/m² a. To uključuje toplinsku energiju, ventilaciju, toplu vodu i pomoćnu energiju, a također uzima u obzir izvor energije i energiju potrebnu za pretvorbu i prijenos, odnosno obnovljive (sunce,vjetar, biomasu) ili neobnovljive izvore energije (ugljen, uran, prijenos biomase).
Prema njihovoj potražnji toplinske energije, zgrade se mogu vrednovati na ljestvici od A do G (ili u nekim zemljama, od zelene do crvene oznake). Energijska putovnica ili energijski certifikat izdaje se nakon provedene energijske ocjene zgrade (audita). Kada kupujete ili unajmljujete novu kuću ili stan, prodavatelj ili stanodavac mora vam u skladu s propisima taj energijski certifikat dati na uvid. Investitor nove zgrade dužan je osigurati energetski certifikat zgrade prije obavljanja tehničkog pregleda, odnosno priložiti ga zahtjevu za izdavanje uporabne dozvole. Već postojeće zgrade, odnosno nekretnine koje se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing, moraju imati energetski certifikat ostupan na uvid kupcu ili najmoprimcu najkasnije danom pristupanja Hrvatske u članstvo EU.





